|
|
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Par slika sa menom i mojom malom nećakinjom Marijom...
Ivana - kun
*Pupsy-Pu
*Marina
*Naty-Ri
Kiki i Moni
Lady Makai designs
Blog.hr
Youtube
Imageshack.us
Tutor.blog.hr
Kraj pisanja postova eto šta.
MSN - goran-1987@hotmail.com
ICQ - 251-478-785
Net.hr chat
Upoznajte Eleanor...
Opela Astra GSi...
Bmw serija 7 iz 1997...
Shelby Cobra
Nakon dugog vremena eto pocnem ja pisati novi post samo zato sto me je potaknula jedna draga frendica.
U vezi novosti sto da kazem puno , recimo..... posao .... radim vec 5 mj skoro u firmi za furnir u mojoj struci naravno i zadovoljan sam, 
ide mi dobro neki put ne ide ali opet se sve ispravi i na dobro dodje. Posla ima , opet je pozitivno sto sam svaki vikedn doma, jedino kad je neki praznik onda se nadje da radi praznika nadoknadimo preko subote.
U vezi ljubavi se tu puno nema sto za rec, ide ne ide, zadovoljan sam sto se toga tice.
Dolazi toplije, ljepse vrijeme onda cu sad poceti izlaziti vise. Na bicikl, nalaziti se s frendovima da se prosecem, nazdravim, ludujem i puno lijepih trenutaka zajedno dozivimo.
Jos pozdravljam sve koji me nisu zaboravili pogotovo jednu Ivanu 
. Cujemo se i hvala svima na komentarima. 
Ja vise ne pisem ni ne stavljam nove postove, u zadnjem postu imam uzasne kritike, pola sam ih izbrisao koje sam dobio od anonimaca a pola blogera mi ne komentiraju. Jednostavno to vise nije za mene, ni neda mi se pisati, ovo je iovako moj život, u kojem se ništa puno posebnog ne dešava, mislio sam da ajde posto ga imaju ostali, imat cu ga i ja. Kad na kraju, ne treba mi , nikakve koristi, samo imam posla sa par anonimnim kretenima, ne zelim vise raspravljati sa njima ili sramotiti da ostali blogeri to vide.
Hvala svima na komentarima i na razumijevanju.
Gogi
Ovih 4 dana mi je proslo super, da sam se vratio kuci pomalo i zgoren. Kupao sam se koliko god sam mogao, jedino danas nisam jer bi onda tesko naj.... na suncu skup sa svojima.
Subota je bila posvecena Katarini koja je imala rođendan, pa me je pozvala na ekskurziju sa brodom do Vrbnika, a navečer na pizzu. Isla je jos jedna njena frendica, drugoj se nije dalo zato neka joj sad bude zao jer meni je bilo predivno, uzivancija, ne nudi mi se to svaki dan. I tako mi krenuli u 14 sa brodom Robertom na more, pravac Vrbnik koji je kao star 900 godina, i poznat je kao po najjužom ulicom na svijetu, da je nemoze bas svaki covjek proci. Vinogradi luka mala i uvala gdje se ljudi mogu kupati, gdje smo se ja i kata svega jedanput kupali, a njena frendica nije mogla. Steta ali opet smo je pitali dali uziva dali joj je lijepo i rekla je da je, znaci valjda je tako i bilo. Ploveci brodom je skoro pa sat vremena do tamo i nazad. Pizzu smo jeli u Galiji posto se Katarini svidjelo prosli put kad sam je ja pozvao da idemo na večeru tamo jesti pizzu i tako to. Ja i Arnela smo uzeli mješanu a Katarina sa 4 vrste sira. Oboje nisu mogli pojesti cijelu, jer nisu jos razvijeni kao ja, koji mogu vec ovih par godina pojesti u komadu cijelu, da ne ostavim vise nista kako sam prije znao. Poslije pizze smo krenuli prema nazad prema brodovima gdje smo se s arenelom pozdravili, a ubrzo smo ja i katarina takodjer.
U nedjelju poslije kupanja na plaži sam isao sa svojima do tete i tetka u Rijeku. Pokazali nam novosti sto su si jednu kucicu uređivali za goste koji budu dolazili kad budu dolazili, pozvani smo bili na večeri koja nije bila loša, ćevapi su bili dobri, izvrsni ali odrezak je poslije pečenja bio suh, da nije bio sočan. što još reć, sa sestričnom sam se išao đirati gdje ona ide svaki dan, da mi pokaže kako zna voziti odkad je položila vozački mjesec dana poslije mene. I dobro joj ide, naravno nemogu ja sad isto kako i ona gdje je ipak na svojem teritoriju.
I za danas kako sam rekao na početku poslije ručka sam došao doma.
To bi bilo sve za danas, ajde čujemo se blogeri pišite mi malo, nekako se osječam usamljeno...